Jedan dan zaskočila me notifikacija s izrazito „populističkim naslovom“ članka objavljenog na portalu po dosegu broja čitatelja: „Maja Šuput nastupe naplaćuje i po 12.000,00 EUR, ali prima minimalac. A Huso od Njemačke uzima 7.250,00 EUR“.
Pomislila sam: „ok, naslov je „hook“, ali sadržaj mora imati neku dubinu. Međutim, „dubina“ je izostala, a u meni je ostala samo nelagoda i pomisao kako netko ponovno hrani radnike s „populističko-antipoduzetničkim neistinama“.
Što znači krilatica “direktorski minimalac”?
Jedino iz članka o Maji i Husi što je bilo istinito i korisno je krilatica „direktorski minimalac“ koja meni osobno predstavlja „hook“ za mogućnost realiziranja većeg iznosa stambenog kredita, što je u današnje vrijeme sve teže i rjeđe izvedivo. Našim poduzetnicima nikada ne savjetujemo da budu prijavljeni na iznose plaće veće od direktorskog minimalca – to se jednostavno protivi financijskim postulatima. Ali ono što im definitivno savjetujemo je da ispravno vode financije svoje tvrtke (da, čak i kada to uzrokuje visoku poreznu osnovicu).
Na taj način svi ih bolje „vide“ – i njihovi poslovni partneri i banke i država. A tu onda dolazi do izražaja i ona ispravna krilatica iz članka – direktorski minimalac, odnosno potencijal kombiniranog dohotka. Što to konkretno znači? Da unatoč činjenici da je poduzetnik prijavljen na direktorski minimalac u iznosu manjem od tisuću EUR, uz potporu financija svoje tvrtke može realizirati stambeni kredit u iznosu i od preko milijun EUR.
S druge strane, radnik s plaćom od 3 tis EUR nažalost mi više nije toliko poželjan klijent koliko poduzetnik koji zna što radi, zaradio je i isplatio svoj „direktorski minimalac“.
U ovom trenutku radnik s tom plaćom u hrvatskim bankama, čak i u idealnim okolnostima da već nema postojeći kredit, može dobiti maksimalno 230.000 EUR stambenog kredita na rok otplate od 20 godina. A svi smo bolno svjesni činjenice da to više nije dovoljno za kupnju iole poštenog stana u bilo kojem većem gradu u RH.
Tko je više pridonio hrvatskom gospodarstvu?
Naravno, izrazito cijenimo sve hrvatske radnike koji pošteno zarađuju svoje plaće, vrlo često i preniske, ali oni ovoga puta nisu naša tema. Današnja tema su hrvatski poduzetnici.
Zato se vraćamo na našu Maju Šuput, poduzetnicu – podjednako veselu, vrckastu, punu serotonina ali očito i uspješnu i financijski pismenu.
U središtu navedenog teksta, odnosno priče o hrvatskim poduzetnicima je Maja Šuput. Navodi se da pojedine nastupe naplaćuje i do 12.000 EUR, dok je istovremeno u vlastitoj tvrtki prijavljena na direktorski minimalac. S druge strane priče imamo Husu koji radi u Njemačkoj, zarađuje 7.250,00 EUR mjesečno, ali poreze i doprinose plaća izvan Hrvatske. Konkretno, prema javno dostupnim financijskim podatcima za 2024. godinu, Maja je kao vlasnica tvrtke Šuput d.o.o. u 2024. godini kroz poreze i doprinose platila 70.775 EUR: Plaćeni porez na dobit: 41.622 EUR; Plaćeni porez na dohodak od kapitala (dividende): 24.372 EUR; Godišnji trošak doprinosa na plaću: 4.781 EUR
Koliko je poreza u toj istoj godini Hrvatskoj platio Huso?
Nula. (osim ako nije došao na godišnji u RH i posjetio koji restoran).
Ako odemo još dublje, prema okvirnoj procjeni od minimalno 52 nastupa koje je u toj istoj godini Maja održala, za svaki od njih je u prosjeku prodano 1000 ulaznica, a na svaku od tih ulaznica obračunat je PDV u iznosu od 5%. O prodanim pićima i hrani na tim koncertima, kao i na angažmanu osoblja u vidu tehničara, zaštitara i dr. ne moramo ni govoriti.
Tko je više pridonio hrvatskom gospodarstvu: Maja ili Huso?
Mislim da je odgovor nepotreban.
Visoki iznosi stambenih kredita mogući su i uz direktorski minimalac
Ali, vratimo se još malo na ono korisno iz ovog članka, a to je direktorski minimalac. Maja Šuput, iako prijavljena na direktorski minimalac od nešto malo manje od tisuću EUR, odličan je kandidat za realizaciju visokih iznosa stambenih kredita, čak i onih od 600.000 EUR. Financije njezine tvrtke, kao i svi oni porezi koje je uplatila na iskazanu i isplaćenu dobit to joj omogućuju.
Ovdje se ne radi o Maji Šuput ili nekom drugom pojedincu, nego o poreznom sustavu koji je strukturiran tako da je isplata dobiti često povoljnija nego isplata visoke plaće. To nije rupa u zakonu, nego zakon. Unatoč i usprkos populističkoj priči kako je Maja prijavljena na direktorski minimalac i kako je zakinula državni proračun.
A ja zaključujem: “e da su svi kao Maja, bilo bi nam svima puno bolje, a ja bih mogla plasirati puno stambenih kredita…”
Ako vas zanima kako možete iskoristiti snage vlastite tvrtke za osobne ciljeve, pročitajte naš blog: https://privatne.3dfinancije.hr/blog/kako-poduzetnik-s-minimalnom-direktorskom-placom-moze-realizirati-stambeni-ili-hipotekarni-kredit-i-to-od-350-000-eur-na-vise/
